Kada sam pisala "Cveće za herbarijum", shvatila
sam koliko me laičko, metodološki neutemeljeno posmatranje ljudi fascinira -
posmatranje bez nekog posebnog cilja sem da se, eto, ono što sam primetila
nekako zabeleži, konstatuje.
Postaje mi sve vidljivije iznošenje užasnih, neljudskih
stavova, onako uzgredno, uz kaficu i čajno pecivo, neosetljivost, lakoća sa
kojom se ljudi otrcavaju, ponižavaju, povređuju, odbacuju, upotrebljavaju.
Svetom hodaju ljušture koje izgledaju kao ljudi i uglavnom se ponašaju kao
ljudi, ali nemaju ni trunke saosećanja ni želje da zastanu, promisle,
posumnjaju.
Teratologija se zbilja bavi proučavanjem vidljive
nakaznosti.
Moja pretenciozno naslovljena zbirka bavi se prikazom morfološki savršenih - nakaza.
(Prva dva teksta već
sam objavila na FB, ali ih ponavljam i ovde, pošto će ova zbirka, verovatno,
nastaviti da raste).
Нема коментара:
Постави коментар