- Uopšte ne želim neki
čistiji, belokošuljaški posao - govori, ruku umrljanih krvlju - naprotiv,
mislim da to što radim u ribarnici doprinosi ambivalentnom utisku koji hoću da
ostavim. A nisam gadljiv, naprotiv - dodaje, obezglavljujući ribu koja nastavlja
da se koprca.
- Čerečenje ljudi je
fizički zahtevna rabota, traži izvesno poznavanje anatomije i kažnjivo je. A ja se stvarno
time bavim, mada ne doslovno. Kasapim i četvorim osetljive ljudske duše. Mislim
prvenstveno na žene, one su rascepljene između zahteva društva ustrojenog da
ugodi muškarcu i svojih želja, svakako...lakše su za manipulaciju. Ne biram
mnogo, uglavnom se odlučim za tople duše, saosećajne. Nisko samopoštovanje,
usamljenost, to se sreta često, prenapregnutost, labilnost, svakovrsna razočaranja,
sve to olakšava pristup. Postupak kojim se najčešće služim je ono što nazivam neizdrživim pritiskom i čak sam naišao
na opis upravo te tehnike u nekoj knjizi o roditeljstvu, ali to je moje delo, mada mi imponuje
mogućnost šire upotrebe ... - nastavlja, otpijajući kafu iz okrnjene šoljice,
okrvavljene ručke, sluzavih, prljavih prstiju.
- Princip je
jednostavan: predstaviš se na najvulgarniji, najodvratniji način publici koja
te odmah obeleži, postaješ prokaženi, onda nađeš bolećivu dušu, za nju je to
nepodnošljivo degutantno, ali ona ne može da se odupre pokušaju da te oljušti,
da te spase, da nađe nešto čovekoliko ispod površine. Sad imaš prostora za konvencionalan
nastup koji će, baš zbog te suprotnosti prvom utisku, biti mnogo uspešniji. Ukratko.
Dobro, nije loše imati nešto i u glavi. Raskorak između najgrubljeg riganja po
ljudima, za javnost, i nežne a dvosmislene retorike, privatno, dobija na snazi
ako uspeš i nešto pametno da kažeš. Ako imaš inspiraciju, možeš da odeš i u
potpunu krajnost. Spasiteljka je u nedoumici. Ti trenuci su neprocenjivi, takvo
mentalno rajcanje, uzbuđenje u nastajanju, to je beskrajno kreativan proces
iako ti se čini da ponavljaš. Ekvivalentan orgazmu je onaj trenutak kada
shvatiš da se slomila, rasprsla, meni je nekad to dovoljno da se povučem i
gledam samotorturu. A znam da sad mogu da činim šta hoću. Nekada ih samo
izložim javnom poniženju, nekad ih upotrebim, u svakom slučaju zadovoljen sam.
Umetnost je - ali za to ipak treba imati vremena i raspoloženja - videti dokle
može da se ide u toj igri šutiranja i glađenja, šta su sve spremne da učine.
Moj najveći uspeh je, svakako, ne
preterno lepa domaćica srednjih godina koju sam, uz "Morning tide " ( ".../ won't you come with me/and hear
the ocean sigh/and if to its depths it calls us by our names/won't you sail to
the shore with me?) umalo ubedio u lepotu zajedničke, u večnom zagrljaju, smrti
u talasima. Niko je nije ni tražio mesec dana, sve dok se stanodavac nije
pojavio da uzme kiriju, našavši je potpuno mentalno oskrnavljenu. Neupotrebljiva
duša.
Ne, naravno da nemam
grižu savesti. S jedne strane, pružam uzbuđenje koje davno, ili nikada nisu
osetile, s druge, boli me kurac. Čovečanstvo je ionako gadna smrdljiva smesa
egzemplara jada i slabosti, nema tu mnogo razlike.
Drži riblju utrobu u
šaci, odgovara na neizgovoreno pitanje:
- Zašto? Zato što je
zabavno. Zabavno je sprdati se, do uništenja, i sa svojim i tuđim životima iz
dokolice. Samo će teška budaletina posrkati ovo da bi te zaprepastila - govori,
smejući se, sisa riblji drob palacajući vulgarno jezikom. - Eto zato . Kad sam
bio klinac, uhvatio sam glistu i napravio malecni ražanj, potpalio suvarke i
gledao kako se koprca. Možda mi je bilo i žao, više se ne sećam. Znam da mi je
bilo beskrajno zanimljivo, pratio sam do kraja, dok se nije ugljenisala. To
isto danas radim sa ljudima.
Nisam mučio druge
životinje, ako se pitaš. Mogao bih.
Osim mačaka - kupi sa
stola, nožem, ostatke od ribe, iznutrice, glave, i baca podebeloj mački koja
leži u hladu ispred vrata.
Osim, iz nekog
razloga, mačaka - kaže zamišljeno.
Нема коментара:
Постави коментар