Devojčica

Greška je moja: svemu sam pristupila kalkulantski, tobož promišljeno, a  loša sam u računu i beskrajno sam plahovita. Ne valja kad su ljudi isuviše slični - kažu: zamisli dve duše sklone potonuću u crne rupe, pa to bi se završilo samoubistvima!
Ne valja ni kad su peviše različiti, mada nas biologija opominje da doprinosimo diverzifikaciji gena.

Najviše nas razlikuje to što si ti sediran, a ja ekscitirana, kad smo već kod medicinskih termina. Kod tebe nema mnogo odstupanja od ravne linije, a kod mene su vrhovi i dna toliko udaljeni od ose da ih ni ja ne mogu sagledati. Ja se kidam, besnim, plačem, a kada sam u ono malo izuzetnih prilika srećna, to je, može biti, još više zastrašujuće.

Trebalo je da me hraniš medom na kašičicu, mislim da si oduvek znao da mi je to potrebno. Trebalo je da utažim onu užasnu prazninu koja bi me, s vremena na vreme, odlepila od tla i odnela nekud, bez moje volje, poput izguljenog balona, da me trnje izranjavljenu baci na zemlju, da me Sunce naduva do pucanja, izvinićeš na očiglednosti ove metafore. Kao, uostalom, i na apsurdnoj prikazi mene, jetke i pretile, kako lebdim.

Tražila sam te skatke sokove na sasvim neprimerenim mestima, na đubrištu, u kupleraju, sred dijareje taštine i samoljublja. Napravila sam mnogo gluposti, doslovno: da ih znaš, ne bi mi ih verovatno oprostio.

Ili možda i bi - znajući te, možda bi te mrzelo da se ljutiš. Mrzelo bi te da opet odlaziš.

Grešim kad kažem - učinio si ovo ili ono. Nisi ništa učinio. Nisi mi dozvolio da porastem, zaustavio si me u odelu razmažene devojčice za koje si mislio da mi pristaje. I sad, naravno, izgledam kao idiot, u toj tesnoj uniformi ima i nečeg perverznog, dabome. Sapinje me, bežim nekome ali se uvek vraćam, pitam se - otkud da sam se ovde zatekla, otkud da sam majka, otkud da sam odjednom odgovorna za sve? Gde su to moji roditelji, gde je moja soba, gde su moje igračke? Kako to da sam odjednom ovako stara, šta se dogodilo sa časovnicima, šta se dogodilo sa ogledalima?

Ako si me takvu želeo, zašto mi nisi kupio mirišljave gumice, onaj grozni kolač kod Albanca, lutku sa narandžastom kosom? Zašto me nisi držao za ruku? Zašto se nisi igrao sa mnom?

Zašto nisi ponosan na mene?  

Gde sad da idem?

Fuck you.

Fuck you.

Fuck your shine and your wisdom. Fuck your fit, slender body, your gentle hands. Fuck that itchy shivery feeling of being touched by you; because it happens once in a lifetime and I can't compare it to anything else. As if I were in a perfect silver shell that reflects all the colours, I was protected from being hurt, just for a moment. Just for a nanosecond, everything was as it should be, I was as I should be, I was, I existed. 

Fuck those sparkles in your hair. Fuck your thick eyelashes, fuck the darkness beneath them. Fuck traditional plum comparison, "your plumlike eyes", for I can't find any earthly colour that fits your eyes better. Fuck me being some fucking ethnologist, fuck raspberry jelly and egg white cream on my hands, my big workers' hands that don't dare touching your spine.

Fuck your talking in low voice, fuck your fragile yet manly mandibula, fuck your even teeth. Fuck you being so careless of your looks, fuck you being so persistent, so successful, so clever, so renaissance. Fuck your awareness and your political credo, fuck your statements, fuck you not being part the establishment, you being always right, you being so ambitious, so talented.

Fuck your precious time you're spending with precious people unlike me. Fuck you underlining, again and again and again, my self hatred. Fuck your life that has nothing to do with me. Fuck your rich and wise and important friends, fuck hurtful rumours, fuck your public and social networking persona, fuck you being a mutual friend, fuck people who know you for real; yes, fuck them and get fucked by them, fuck you making me so desperate, fuck you being so fucking unreachable, untouchable, incomprehensible. Fuck your anger and your impatience, fuck your mood swings, fuck your pessimism. Fuck your manners and your kindness, fuck you being so rude and impolite, fuck your ambivalence, fuck you being so aberrant.
Fuck you for being a narcissistic projection of my perfect self.

Fuck you,

I wish I had you,

I wish I were you. 

photo: Petrovo uho
by suncana

http://www.everystockphoto.com/photo.php?imageId=3709627